Svakodnevne vesti o nesrećama, poplavama, požarima, padovima aviona, osim što me pogode (premda nastojim da se čuvam od pomalo uludog prosipanja emocija za ljudima koje ni ne poznajem, niti ću ih ih sresti) onako ljudski, neretko rasplaču (epizode s čitanjem novina i plakanjem u busu, dok se vraćam s posla postale su sasvim uobičajena slika putnicima [...]
Continue reading...utorak, jul 7, 2009
Užasno se trudeći da ne provale treptaji jedne slike nestvarne iz mene, da ne oteku sa suzama pred svima, običnima, čuvajući bol što cepa trajanje, stideći se, ja ne prestajem da volim daleku senku koju više nemam.
Continue reading...sreda, mart 25, 2009
Sad te se ne sećam. Tek izmaglica nad mojom glavom ili tihi lepet krila leptira, dašak dodira žene koje odavno nema. Pola života ja ginem sama kroz vilajete i nadam se da me ta topla majčinska ruka doletela iz noći kad se ne stigosmo oprostiti i dalje pažljivo vodi. Kroz sve moje poraze i budalaštine i bdije i sniva. Da mi je makar koja suza da kapne vruća na mermer koji nad tobom [...]
Continue reading...
utorak, avgust 25, 2009
9 Comments