S hladnih dlanova kaplje obmana Rumene odsjaje svitanja prodajem Razmenjujem Za oskudno grumenje u koje još ništa nisi posadio. Ni oplodio.
Continue reading...subota, decembar 26, 2009
photo credit: tochis Čini mi se da su prošli vekovi, a ja još odlutam ponegde sa tobom. Nevešto pokrivam želju presrećem je da ne izleti na moje oči. Zamine bol, ode sa snima zemaljski dani teku, kroz metež i buku. Ja se zatvorim, prepustim. Ne slutim. Čežnjivu sanjam ruku.
Continue reading...četvrtak, oktobar 8, 2009
Šta smo mi? Parče paučine preko trnja razapeto vreli talas ne zapljuskuje ni obale ni obrise, rasplinut i prezreo poljubac još nerođen.
Continue reading...utorak, jul 28, 2009
Upala sam nesmotreno u zamku tu ludilo mračnog dugog hodnika, trčala sam obezglavljeno, od zida do zida, tumarala po pomrčini jedra, zdrava i pomalo izgubljena. Posrtala, padala i opet hodala, i opet pala, ustala, zakoračila i zgazila – tebe.
Continue reading...ponedeljak, jun 15, 2009
Izvor slike Polako se krećeš, sa rukama prignječenim nebom, nosiš trule trešnje u cegeru i usput gutaš nervozno ružne glasine o sebi. Da bi sakrio plutajuća upozorenja, od mene, od prosjaka, na putu punom teških primisli tvog razbuđenog bezobrazluka. Teški su ti koraci, zar ne? A ja, silno želim da isprobam kako piše srebrna giljotina po tvom prljavom vratu. Prosto bi me zadivio tanki, savršeni mlaz priznanja što bi se [...]
Continue reading...sreda, maj 20, 2009
Ogromni se prostor ukaza najednom. Ispuni se otkucajima, ožive sve, tamo gde sam uporno gajila prazninu. Iznenada, sve znanje moje pade u vodu, videh kako je vasiona mala. Dovoljno, da nadjem rascepkano i rasuto biće svoje. U očima iscelitelja, vrača koji laganim hodom ispunjava moje tajne odaje. Zvucima još nedosanjanih titraja, noseći na rukama ključ za jedno srce. Nisam znala da su kilometri blizu, kad do njega vode… Budjenje, [...]
Continue reading...sreda, maj 13, 2009
Plačljive ptice rugalice te zevajući prestrašuju. Mrak. isijava drhtavu jezu pomerajući prašinu sa poklopaca, kutije drže u nedrima tvoj najveći strah. Bolesna želja lenjo ti silazi sa usana, dok njima osvajaš oblike. Ja, tvoja jedina misao pišem život kao bedni pokušaj ostavljam prazno mesto u rubrici. Tražim ti da zemlju propustiš kroz ruke, makar grumen. Jer smonica ne propušta ništa. Ni vodu, ni tvoje sjajno glazirane reči, ni moje vešto uvežbane uzdahe. Samo [...]
Continue reading...utorak, maj 5, 2009
Ne polivaj laku moju i lahornu, od srdžbe umornu čistotu, vodom sa izvora, Koji si sramnom namerom otrovao. Ne misli o meni! Budala, uvek sam bila. Cedila uzdahe, ganjala suze niz ulice bez saobraćaja, u pogrešnom smeru, Nespokoja. Kad bih mogla slagati, naučila bih mesec Da samo do pola ophodi Da te ni slaba, hladna svetlost stenja ne ogreje Više nikada. Da se skameniš i obeliš Ubogo moleći. Da imaš sve eone [...]
Continue reading...petak, april 10, 2009
Pssst! Ćuti! Ne daj da odzvanjanje praznikavih reči zveketom naruši tek rođenu, savršenu tišinu. Pređi Preko mog tela, mojih uspona i padova. Ćutke. Poljubi mi radosne zenice, što ne mogu da te se nagledaju. Uđi u moje zatomljene odaje, na prstima. Poljubi mi nečujno, pola duše. Zaboravi ključeve, lozinke teške reči, bežanje od sebe. Ureži se u mene, silno, manirom ratnika krstaša, hajduka iz šume, vojnika na odsustvu, mornara koji prvi put plovi. Spusti se kraj mene i samo ćuti. Dođi do daha, pa [...]
Continue reading...
četvrtak, jun 17, 2010
4 Comments