Moja kćerka zna da bude toliko uporna, da se nekada pitam odakle mi snage za pregovore s njom. Pogotovo kad traži opet i opet da gleda omiljene crtaće. A ne mogu da kažem da me ne raduje što, bez obzira na silnu ljubav prema crtaćima, one koje imaju bilo kakvu crtu nasilja – odbija da [...]
Continue reading...2 januar 2010
photo credit: alles-schlumpf Osamnaest godina. Neće biti rođendanskih svećica, to ja samo odajem počast svom bolu. Tvrdom i dosadnom, teškom kao stena. Stoji, čuči na mojoj osakaćenoj duši, eto, već toliko. Uporan i stamen, okamenjen protokom vremena. Nije nestao, kako mnogi tvrde. Samo je dobro srastao sa mnom, prilagodio se batu mojih koraka i ritmu disanja. Dok sam [...]
Continue reading...30 novembar 2009
Slika by poetry Da li znate šta je zajedničko Gornjem Milanovcu, Boru, Aleksincu i Vranju? Ako stanovnici ovih mesta u Srbiji požele da – kupe knjigu, moraće do prve knjižare da skoknu do drugog grada!Neki čak i da naprave krug od stotinak kilometara, jer, na primer, u čitavoj Timočkoj krajini, gde živi oko 100.000 stanovnika nema mesta [...]
Continue reading...6 oktobar 2009
Svanuo je 6. oktobar. A ja, i verujem mnogi moji prijatelji još čekam da mi svane. Makar malo, da osvetli zora van mog začaurenog mikrokosmosa kojim sam se ko paukovom mrežom oplela da ne vidim dalje od sopstvene porodice, svog malog sveta, svoje firme, prijatelja, kumova, svog dupeta. Inače bih, majke mi, poludela. Prisećala sam se danas i [...]
Continue reading...16 septembar 2009
Rešila sam. Neću da budem politički podobna. Ni “in”. Poslednjih dana pročitala sam hiljade i hiljade prilično ostrašćenih karaktera o ljudskim pravima, generalizaciji i stereotipima. A prošlog vikenda podlegla sam i sama jednoj – poželela sam da sam bar na kratko – Nemica. O Nemcima kao narodu nemam mišljenje. Imam neku mešavinu romantičarsko nacionalne nerealne predstave koja [...]
Continue reading...25 avgust 2009
Svakodnevne vesti o nesrećama, poplavama, požarima, padovima aviona, osim što me pogode (premda nastojim da se čuvam od pomalo uludog prosipanja emocija za ljudima koje ni ne poznajem, niti ću ih ih sresti) onako ljudski, neretko rasplaču (epizode s čitanjem novina i plakanjem u busu, dok se vraćam s posla postale su sasvim uobičajena slika putnicima [...]
Continue reading...12 mart 2009
„…Mi smo 10 godina stariji, siromašniji, propaliji. To je cena naše gluposti i naše neodgovornosti. Ja jedino želim da mi to više nikada ne ponovimo. Ne može da se promeni Srbija, a da svi ostanemo nepromenjeni. Da bi se promenila Srbija, svako od nas mora pomalo da se promeni, u svom pristupu problemima, u svom [...]
Continue reading...
11 mart 2010
1 Comment