Archive | Proza i oko nje RSS feed for this category

(Po)rađanje

22 avgust 2009

4 Comments

Počelo je život kao tačka. Slučajno si otkrila si da postoji. Pulsirajuća, prisutna, žiži. Kao želja, potreba. Onda je, hranjena nadom i zalivana strepnjom tačkica počela da raste. Želiš joj sve najbolje, da je čuvaš i maziš, izvedeš na pravi put, da poraste, da je vole. Voliš je već, iznenađuješ samu sebe. Onda krene da [...]

Continue reading...

Kletva

20 jul 2009

20 Comments

Rukom je polagano krenula ka njegovom ramenu. Ležao je u njihovom krevetu, nogu nemarno prebačenih na naslon. Postelja je bila izgužvana. Mirisala je tugaljivo nežno, isprano strasno. Spustila se i sela pored njega, tako blizu da im se dah mešao i stapao. - Dodirni me – rekla je mazno, gotovo predući. Tišina. - Dođi do kuhinje, nešto [...]

Continue reading...

Nikad nije kasno

15 jul 2009

8 Comments

- On je seo na moooju nošu, skjoni ga – ljutito je, trupćući o pod protestovala najdražoj vaspitačici Ljilji. - On me je juče tri puta povukao za kikicu – rekla je ushićeno novoj najboljoj drugarici Milici na velikom odmoru.

Continue reading...

Čekanje

11 jul 2009

7 Comments

San. Upokojen u mutno jutro, zadojen obrisima jutarnjeg svetla. To je bio jedini život koji je imala. Počinjao je s večeri kad tamne senke krenu da plešu horizontom. Izdužuju lagano siluete postajući merilo za noćni strah. Čekala je srtpljivo. Svake večeri je čekala da se uz nju neko stisne. Da pogodi pravo dugme. Da je prožme [...]

Continue reading...

Devojka koja nikada nije volela

20 jun 2009

12 Comments

  Nikada nije volela. Nikog od one plejade snažnih, rutavih luku, majmunskih manira i nekontrolisanog krika. Nikog od slatkorečivih, večito pripitih, sa lošom dikcijom, još lošijim zadahom, od onih što su vrhuncem romantike smatrali karanfile i flekavi karirani stoljnak nekog bircuza. Nikog od onih matoraca, precvalih ljubavnika. Ni napupelih bubuljičara, što su recitovali da ne prasnu [...]

Continue reading...

Dok sam čekala da se skuva kafa

18 jun 2009

20 Comments

  Ova prozica je deo jednog forumskog takmičenja. Igrarija na temu. Koja mi je jasno stavila do znanja da se ljudi plaše teških reči. Lako iskazanih… Jutro. Konačno sunce. Miris behara se ušunjava kroz odškrinut prozor. Lagano se izvlačim ispod jorgana i korakom osuđenika idem do kupatila. Kuhinja, džezvu punim do pola, za kofeinsko razbuđivanje. Misli mi [...]

Continue reading...

Ovaj blog predstavlja isključivo moje lične stavove i razmišljanja i ne odnosi se na stavove kompanija za koje sam radila ili radim.

Svi tekstovi s ovog bloga su pod Creative commons licencom:

Tekstove je dozvoljeno deliti i prenositi, ali uz isključivo navođenje izvora i link do originalnog sajta. Ukoliko želite da menjate moje članke, molim Vas da zatražite dozvolu ovde: