Slika preuzeta odavde Ja videh čoveka i krv u meni bestidno nastavi da teče. Ja videh čoveka i krv u meni bestidno nastavi da teče. Ne rastoči se od urlika od kostiju meso. Ne umedoh da zažalim gomilu, opijenu mržnjom, koja sebi prinosi [...]
Continue reading...
Ogromni se prostor ukaza najednom. Ispuni se otkucajima, ožive sve, tamo gde sam uporno gajila prazninu. Iznenada, sve znanje moje pade u vodu, videh kako je vasiona mala. Dovoljno, da nadjem rascepkano i rasuto biće svoje. U očima iscelitelja, vrača koji laganim hodom ispunjava moje tajne odaje. Zvucima još nedosanjanih titraja, noseći na [...]
Continue reading...
Plačljive ptice rugalice te zevajući prestrašuju. Mrak. isijava drhtavu jezu pomerajući prašinu sa poklopaca, kutije drže u nedrima tvoj najveći strah. Bolesna želja lenjo ti silazi sa usana, dok njima osvajaš oblike. Ja, tvoja jedina misao pišem život kao bedni pokušaj ostavljam prazno mesto u rubrici. Tražim ti da zemlju propustiš kroz ruke, makar grumen. [...]
Continue reading...
Probudim se u osvit svetova kad kamenje i stenje još vrelo prži i zove. Gledam iskon kako raste u svoj lepoti, zemlju kako plače dok se porađa i znam da ću uskoro stvoriti reč. Biće na početku, nerastrgana još. I od tad kao krilom leteće mi duša, do zaborava i nazad. Pišem svaki suton i gospodarim [...]
Continue reading...
Ne polivaj laku moju i lahornu, od srdžbe umornu čistotu, vodom sa izvora, Koji si sramnom namerom otrovao. Ne misli o meni! Budala, uvek sam bila. Cedila uzdahe, ganjala suze niz ulice bez saobraćaja, u pogrešnom smeru, Nespokoja. Kad bih mogla slagati, naučila bih mesec Da samo do pola ophodi Da te ni slaba, hladna [...]
Continue reading...
Zatekoh te razgolićenu,uspavanu rasutu po dolini punoj prljave primisli. Hladnoća se rasplinula po meni, gadne reči teku, nabijene grešnim slutnjama. O, zaboga, zar niko nije zgulio ružne tragove, ne bi li otkrio trag ispod kože… Ne sme se dotaći odsjaj bede. Raspršene su godine i ne mogu dozvoliti da se spoje svetle tačke nad [...]
Continue reading...
Sekundama merim rastojanja izmedju Mog i Tvog sveta, Ovog i Tog trenutka koji nas deli. Dva sveta ispunjavam napupelom tišinom što probija mi uši. Ganjam suzu po sebi stežem se nekako, zbog sekundi koje još nismo potrošili.
Continue reading...
Drhteći se stežem, udaram bežim bezglavo, natrčim na zid. Gore-dole, jurcam, zovem Boga nema! Niotkuda spasa, ni prozora čak. Dole tvrdo, Gore visoko, i previše. Trčim, opet srećem zid. Vazduh se rastaka u plašljive reči gubim ga… Zid, opet. Ne da mi da dišem. Letim, nestajem jedan, dva, tri, četiri, zida Plafon. Kutija. Dole, tvrda [...]
Continue reading...
Pssst! Ćuti! Ne daj da odzvanjanje praznikavih reči zveketom naruši tek rođenu, savršenu tišinu. Pređi Preko mog tela, mojih uspona i padova. Ćutke. Poljubi mi radosne zenice, što ne mogu da te se nagledaju. Uđi u moje zatomljene odaje, na prstima. Poljubi mi nečujno, pola duše. Zaboravi ključeve, lozinke teške reči, bežanje od [...]
Continue reading...
Sad te se ne sećam. Tek izmaglica nad mojom glavom ili tihi lepet krila leptira, dašak dodira žene koje odavno nema. Pola života ja ginem sama kroz vilajete i nadam se da me ta topla majčinska ruka doletela iz noći kad se ne stigosmo oprostiti i dalje pažljivo vodi. Kroz sve moje poraze i [...]
Continue reading...
Sačuvaj me, Bože, zlih jezika. Utabanih staza, Osvetljene noći I srećne ljubavi. Ubiše čoveka u meni.
Continue reading...
Tužna sam otključam nekog i pustim suzu Kad vidim njegovu prazninu. Naričem nad živima prizivajući tvoju smrt kad ne mogu blizinu. Nema laži, ja je ni ne tražim. Zvona od stakla prikrivaju mrak oko nas. Stidim se svojih demodiranih vrlina Bežim od koraka vremena gutam ključ da bih sakrila dokaz. Nema istine jer nemamo načina [...]
Continue reading...
8 јун 2009
7 Comments