Category Archives: Poezija
Između dlanova
Posle tebe
Iza zavese
Dok pišem
Još lelujam snena, međ drvećem i mesečinom, hvatam retke ptice s krilima Tražim rečenice što lete ne bi li uhvatila korak sa senama.
Snivanje
Traženja
Upala sam nesmotreno u zamku tu ludilo mračnog dugog hodnika, trčala sam obezglavljeno, od zida do zida, tumarala po pomrčini jedra, zdrava i pomalo izgubljena. Posrtala, padala i opet hodala, i opet pala, ustala, zakoračila i zgazila – tebe.
Odbačeni raj
Dok sam tumarajući tražila slobodu napipala sam veliku sreću, lepo! Oslušni dobro, osmotri kako nova neistražena čula doleću tebi u zagrljaj, tražeći da ih priviješ uza se i skupiš. Drhti kamenje od glasova, stvarnih iskri u kojima samo ponekad oživiš.
Emigranti
Moja sudbina
Dok te pratim, nekako ne želim da shvatim. Polako. Stvarno patim, reči ne razumem. Smejem se, ne volim da budem ko ljudi. Smrti svojoj, sebi velim: zemlje grumen, ptica budi! Bolje je. Još će bolje biti bez mene. Nekako,
Sanjaj Sanja
Ni najcrnja pomrčina izbledeti neće oreol tvoje seni. Da olovo kaplje ne bi izlilo oči moje za tobom. Druže, ko slamku lomila te čežnja za opustelim grumenom, pedljom između neba i tla domaćeg. Prijateljstvuj sad sa zvezdama visoko, mesto meni
Oda ljigavcu
Oproštaj
Zar si mislila dovoljno je reći Oprosti Bože na zdravlje i spasenje. Za oproštaj prezrele, gnjile tajne koju u nedrima i od sebe kriješ? Po budžacima duše pomrčinom zašuškavaš titraje nade, zabranjenog voća otkucaje povodljive muškosti.




























