Ne polivaj laku moju i lahornu, od srdžbe umornu čistotu, vodom sa izvora, Koji si sramnom namerom otrovao. Ne misli o meni! Budala, uvek sam bila. Cedila uzdahe, ganjala suze niz ulice bez saobraćaja, u pogrešnom smeru, Nespokoja. Kad bih mogla slagati, naučila bih mesec Da samo do pola ophodi Da te ni slaba, hladna [...]
Continue reading...
Zatekoh te razgolićenu,uspavanu rasutu po dolini punoj prljave primisli. Hladnoća se rasplinula po meni, gadne reči teku, nabijene grešnim slutnjama. O, zaboga, zar niko nije zgulio ružne tragove, ne bi li otkrio trag ispod kože… Ne sme se dotaći odsjaj bede. Raspršene su godine i ne mogu dozvoliti da se spoje svetle tačke nad [...]
Continue reading...
Sekundama merim rastojanja izmedju Mog i Tvog sveta, Ovog i Tog trenutka koji nas deli. Dva sveta ispunjavam napupelom tišinom što probija mi uši. Ganjam suzu po sebi stežem se nekako, zbog sekundi koje još nismo potrošili.
Continue reading...
Drhteći se stežem, udaram bežim bezglavo, natrčim na zid. Gore-dole, jurcam, zovem Boga nema! Niotkuda spasa, ni prozora čak. Dole tvrdo, Gore visoko, i previše. Trčim, opet srećem zid. Vazduh se rastaka u plašljive reči gubim ga… Zid, opet. Ne da mi da dišem. Letim, nestajem jedan, dva, tri, četiri, zida Plafon. Kutija. Dole, tvrda [...]
Continue reading...
Pssst! Ćuti! Ne daj da odzvanjanje praznikavih reči zveketom naruši tek rođenu, savršenu tišinu. Pređi Preko mog tela, mojih uspona i padova. Ćutke. Poljubi mi radosne zenice, što ne mogu da te se nagledaju. Uđi u moje zatomljene odaje, na prstima. Poljubi mi nečujno, pola duše. Zaboravi ključeve, lozinke teške reči, bežanje od [...]
Continue reading...
Sad te se ne sećam. Tek izmaglica nad mojom glavom ili tihi lepet krila leptira, dašak dodira žene koje odavno nema. Pola života ja ginem sama kroz vilajete i nadam se da me ta topla majčinska ruka doletela iz noći kad se ne stigosmo oprostiti i dalje pažljivo vodi. Kroz sve moje poraze i [...]
Continue reading...
Sačuvaj me, Bože, zlih jezika. Utabanih staza, Osvetljene noći I srećne ljubavi. Ubiše čoveka u meni.
Continue reading...
Tužna sam otključam nekog i pustim suzu Kad vidim njegovu prazninu. Naričem nad živima prizivajući tvoju smrt kad ne mogu blizinu. Nema laži, ja je ni ne tražim. Zvona od stakla prikrivaju mrak oko nas. Stidim se svojih demodiranih vrlina Bežim od koraka vremena gutam ključ da bih sakrila dokaz. Nema istine jer nemamo načina [...]
Continue reading...
Iščekujem još, ko kišu grumen zemlje, dok se prži, dah tvoj po obličju mom. Gorim, buktinjom uz žar, još netaknut, neizrečen. Drhtim, kao onog čistog dana, u proleće kad teške ptice, ostadoše bez krila, osudjene na tlo. A ti i ja, mesto njih bludeći, stigosmo pod oblak i ne prenu nas kroz vreme zlo, sivilo [...]
Continue reading...
Ja nikada neću umreti jer godinama već ne postojim. Kosti i meso, krvni sudovi kad bi za čoveka bilo samo to dovoljno imali bi i previše ljudi. Svaki imaginaran stvor dao bi sebi za pravo da živi po više puta istu priču. U meni zjapi praznina nema konca koji ušiva, ni materije koja nadomešta. Ja [...]
Continue reading...
Kad se pomrače u tebi i poslednje ideje, zapahnut slepim iluzijama tražićeš kompas, utiraćeš put, plakaće ti na ramenu ogrešeni bivši sveci. Tražićeš Boga kog si davno ostavio, ispljuvanog u nekom budžaku, da izdahne, poput svih ljudi. Ostaćeš zapanjen u oblaku saznanja, da nemaš više prava na drugovanje sa razbludelim anđelima. Jedina neprolaznost u tvom [...]
Continue reading...
5 мај 2009
4 Comments