Category Archives: Piskaranje
Otrežnjenje
Ne polivaj laku moju i lahornu, od srdžbe umornu čistotu, vodom sa izvora, Koji si sramnom namerom otrovao. Ne misli o meni! Budala, uvek sam bila. Cedila uzdahe, ganjala suze niz ulice bez saobraćaja, u pogrešnom smeru, Nespokoja. Kad bih
Prosvetljenje
Zatekoh te razgolićenu,uspavanu rasutu po dolini punoj prljave primisli. Hladnoća se rasplinula po meni, gadne reči teku, nabijene grešnim slutnjama. O, zaboga, zar niko nije zgulio ružne tragove, ne bi li otkrio trag ispod kože… Ne sme se dotaći
Pred kraj
Sekundama merim rastojanja izmedju Mog i Tvog sveta, Ovog i Tog trenutka koji nas deli. Dva sveta ispunjavam napupelom tišinom što probija mi uši. Ganjam suzu po sebi stežem se nekako, zbog sekundi koje još nismo potrošili.
Putovanje
Drhteći se stežem, udaram bežim bezglavo, natrčim na zid. Gore-dole, jurcam, zovem Boga nema! Niotkuda spasa, ni prozora čak. Dole tvrdo, Gore visoko, i previše. Trčim, opet srećem zid. Vazduh se rastaka u plašljive reči gubim ga… Zid, opet. Ne
Čarolija želje
Pssst! Ćuti! Ne daj da odzvanjanje praznikavih reči zveketom naruši tek rođenu, savršenu tišinu. Pređi Preko mog tela, mojih uspona i padova. Ćutke. Poljubi mi radosne zenice, što ne mogu da te se nagledaju. Uđi u moje zatomljene
Bezimena(bez sećanja)
Sad te se ne sećam. Tek izmaglica nad mojom glavom ili tihi lepet krila leptira, dašak dodira žene koje odavno nema. Pola života ja ginem sama kroz vilajete i nadam se da me ta topla majčinska ruka doletela iz
Sačuvaj
Sačuvaj me, Bože, zlih jezika. Utabanih staza, Osvetljene noći I srećne ljubavi. Ubiše čoveka u meni.
Imaginacija
Tužna sam otključam nekog i pustim suzu Kad vidim njegovu prazninu. Naričem nad živima prizivajući tvoju smrt kad ne mogu blizinu. Nema laži, ja je ni ne tražim. Zvona od stakla prikrivaju mrak oko nas. Stidim se svojih demodiranih vrlina
Čežnja
Iščekujem još, ko kišu grumen zemlje, dok se prži, dah tvoj po obličju mom. Gorim, buktinjom uz žar, još netaknut, neizrečen. Drhtim, kao onog čistog dana, u proleće kad teške ptice, ostadoše bez krila, osudjene na tlo. A ti i
Ljudi
Ja nikada neću umreti jer godinama već ne postojim. Kosti i meso, krvni sudovi kad bi za čoveka bilo samo to dovoljno imali bi i previše ljudi. Svaki imaginaran stvor dao bi sebi za pravo da živi po više puta





















