Prsti joj trnu od hladnoće, obrazi bride od vrućine. Od pogleda koji oseća po sebi. Najpre nehajno, a onda kao usput, gledne ga krajičkom oka. Pogled joj leti po liniji njegovog nosa, bludi po snažnom vratu i ramenima koja “kipe” iz jakne. Oseća, sva gori, obrazi k’o polja bulki pokraj auto puta. Izdajničko crvenilo. Stanice [...]
Continue reading...
Bila sam ljubomorna na Danicu od kako znam za sebe Zavist bi se uvek preprečila između nas dve, kao kost u najslađem zalogaju i zatrovala je naše druženje još u zametku. Gadna je zavist. Ali, može se reći i prirodna posledica činjenice da su moji nesrećni roditelji iz ko zna kojih razloga koristili svaku božju [...]
Continue reading...
S hladnih dlanova kaplje obmana Rumene odsjaje svitanja prodajem Razmenjujem Za oskudno grumenje u koje još ništa nisi posadio. Ni oplodio.
Continue reading...
photo credit: tochis Čini mi se da su prošli vekovi, a ja još odlutam ponegde sa tobom. Nevešto pokrivam želju presrećem je da ne izleti na moje oči. Zamine bol, ode sa snima zemaljski dani teku, kroz metež i buku. Ja se zatvorim, prepustim. Ne slutim. Čežnjivu sanjam ruku.
Continue reading...
foto by h.koppdelaney Uzalud se trudim da zaplačem, izmislim suze, i operem krvave ruke. Neka ih ovako. Volim da gledam tamno crvenu boju. U glavi čujem jasno, drugačije zvuke gore od onih koje izgovara svako. Poštuju svi beskrajnu pritvornost moju dobri se licemerima dive. Oni ne smeju, a ja znam jadnima da se dodvoravam, nemaju [...]
Continue reading...
Još lelujam snena, međ drvećem i mesečinom, hvatam retke ptice s krilima Tražim rečenice što lete ne bi li uhvatila korak sa senama.
Continue reading...
Šta smo mi? Parče paučine preko trnja razapeto vreli talas ne zapljuskuje ni obale ni obrise, rasplinut i prezreo poljubac još nerođen.
Continue reading...
Počelo je život kao tačka. Slučajno si otkrila si da postoji. Pulsirajuća, prisutna, žiži. Kao želja, potreba. Onda je, hranjena nadom i zalivana strepnjom tačkica počela da raste. Želiš joj sve najbolje, da je čuvaš i maziš, izvedeš na pravi put, da poraste, da je vole. Voliš je već, iznenađuješ samu sebe. Onda krene da [...]
Continue reading...
Upala sam nesmotreno u zamku tu ludilo mračnog dugog hodnika, trčala sam obezglavljeno, od zida do zida, tumarala po pomrčini jedra, zdrava i pomalo izgubljena. Posrtala, padala i opet hodala, i opet pala, ustala, zakoračila i zgazila – tebe.
Continue reading...
Dok sam tumarajući tražila slobodu napipala sam veliku sreću, lepo! Oslušni dobro, osmotri kako nova neistražena čula doleću tebi u zagrljaj, tražeći da ih priviješ uza se i skupiš. Drhti kamenje od glasova, stvarnih iskri u kojima samo ponekad oživiš. A ti, hvataš korak sa pticama, plivaš zajedno sa ranjenim pajacima. Udišeš život, izdišeš zaustavljene [...]
Continue reading...
Rukom je polagano krenula ka njegovom ramenu. Ležao je u njihovom krevetu, nogu nemarno prebačenih na naslon. Postelja je bila izgužvana. Mirisala je tugaljivo nežno, isprano strasno. Spustila se i sela pored njega, tako blizu da im se dah mešao i stapao. - Dodirni me – rekla je mazno, gotovo predući. Tišina. - Dođi do [...]
Continue reading...
- On je seo na moooju nošu, skjoni ga – ljutito je, trupćući o pod protestovala najdražoj vaspitačici Ljilji. - On me je juče tri puta povukao za kikicu – rekla je ushićeno novoj najboljoj drugarici Milici na velikom odmoru.
Continue reading...
26 јануар 2011
7 Comments