Prolaze dani, sležu se utisci, ali Sara, novi, uvaženi i najvažniji član naše porodice ne da vremena da napišem koju. O njenom rođenju, manje, to čuvam za sebe i kutiju za lepa sećanja, ali više o ruini od bolnice u kojoj sam je rodila. Da, to je porodilište na Zvezdari, bolnica koja izgleda kao da [...]
Continue reading...
Neću da patetišem i pričam kako je roditeljstvo najlepši osećaj na svetu. Iako jeste. Ni da je najteži zadatak na svetu. Iako jeste. Neću da pričam – rađajte decu, jer to čovek mora sam da poželi (i na istom poradi). I neću da apelujem da se deca ne rađaju iz pogrešnih razloga – jer svako [...]
Continue reading...
Postoji nekoliko stvari u našim medijima na koje sam posebno alergična - najpre manir novinara ponavljača, od kojih nikad neće postati Novinari - takozvano „kopipejst“ novinarstvo. Nađu ljudi nešto negde, pametno rečeno iskopiraju, smuljaju takvih nekoliko pasusa i bez blama se potpišu ispod kao autori. Druga, ne manje iritirajuća je, tretiranje dece i roditeljstva uopšte [...]
Continue reading...
Optimizam. Treba nam, mnogo nam treba. Da se svaki dan podsetimo da vredi živeti, da ima smisla, da nije sve samo grč i borba… Zato me je projekat 365 lepih dana oduševio, jer budi ono najbolje u nama – i u nama koji smo pisali, i u onima koji u pričama uživaju Mnogo volim da [...]
Continue reading...
Iako mi je blog već mesec i po dana klinički mrtav, glava mi Bogu hvala, radi punom parom. I previše, rekla bih. Noćas, u sitne sate umesto da spavam, ja prebiram po glavi koliko sam za ovih pet godina skromnog roditeljskog iskustva (p)stala nekompetentna za ovu, tvrdim, najtežu i najkompleksniju veštinu. I, malo po malo, [...]
Continue reading...
Moja kćerka zna da bude toliko uporna, da se nekada pitam odakle mi snage za pregovore s njom. Pogotovo kad traži opet i opet da gleda omiljene crtaće. A ne mogu da kažem da me ne raduje što, bez obzira na silnu ljubav prema crtaćima, one koje imaju bilo kakvu crtu nasilja – odbija da [...]
Continue reading...
Znate li kada sam se osetila najjadnije u životu? Dok sam premorena i s nabreklim dojkama iz kojih moja tek rođena devojčica nije mogla ni umela da izvuče mleko, neutešna, sama i pod udarom hormona čekala na vratima sobe u „Narodnom frontu“, dok je nardkana sestra ušla i krenula da se izdire na mene: Kakva [...]
Continue reading...
… „Jadna deca, oni nemaju papir pa pišu ovde, jel da mama? “ … moja četvorogodišnja kćerka dok prolazimo pored zida išaranog grafitima. Osmeh i potvrdno klimanje glavom, tek kasnije ću joj objasniti da ljudi moraju da se izraze, nije bitno da li je papir, zid ili možda blog *** Pitam moju kćerku šta želi [...]
Continue reading...
Gledam, čitam i ne verujem…Najpre se danima na internetu vrteo snimak najnovijeg slučaja mlaćenja profesora, a onda je pukla i „oflajn“ bruka, i ostali mediji su počeli da bruje o tome. Dobro je. Hvala tom nesvesnom učeniku prvog razreda koji je okačio na „youtube“ kako njegov drugar iz razreda bar 30 cm viši i 30 kila [...]
Continue reading...
Tata i Jana uživaju u slobodnom popodnevu. Razvlače se po trosedu, i kao „broje“. Ja je fasinirana brojevima, i iako ja lično mislim da joj je rano da se bakće sa komplikovanim svetom brojki, tata ipak uživa u „podučavanju“. Pokušava da joj objasni šta je nula. Proba, izokola, da dete shvati da je ništa, ništa(crva [...]
Continue reading...
- Mama, a kako zvezde lete ako nemaju krila? - Hm, pa lebde gore visoko… - A mama, kako ne odlete skroz ako nebo nema plafon (ovde upotrebljava protiv mene prethodnu sesiju gde me je pitala ima li nebo plafon) - Jano, vidi što je slatka kuca – skrećem ja sa teme, jer me rođena [...]
Continue reading...
Telefon zvrji poznatu melodiju, a dva para ruku me miluju, usnice me ljube. - Maaaama, mlekoo, crtani! Praktično tek svanulo a ja već umivam, oblačim, presvlačim, ljubim “mudljive” prstiće, grejem mleko, jurim pelenu, otimam se oko Pavlovićeve. Usput stavljam kafu, pristavljam ručak za Debeljka, ljubim muža puža za lep dan, ispraćam ćeru u vrtić… [...]
Continue reading...
21 јул 2011
12 Comments