“ Strasno me nrvira i pogadja kad je neko polpsmen, čak štaviše, rado bih mu dislike na svaki post. Jer, za čega je online komunikacija, već da se bude užasno neformalan i spontan, kada se mi grupica sličnih ljudi savršeno razume i bez toga? U savremenom svetu nemože se živeti bez handlovanja raynim socijalnim mrežama, search po Google i managovanja Facebook fan page“.

photo credit: BrittneyBush
Gotovo sam sigurna da i inače ovako pišem na ovom blogu, na njega bi svratili samo u prolazu. Dovoljno da zaključite da ne želite tu i da ostanete.
Daleko od toga da spadam u zadrte lingviste s prenaduvanim egom kojima Istok Pavlović spočitava krivicu za sopstvenu zgađenost pravopisnim puritanizmom. Još manje u one koji smatraju da će primanjem stranih izraza naš jezik nestati a naša kultura biti uništena. Uostalom, to se pokazalo kao potpuno netačno. Ne mislim da je „internet kriv za sve“,
Ali, volim lep, kulturan, pismen govor. Odmerenu i pravilno napisanu reč. Obožavam da se igram rečima, i volim ih, k’o nekad Aleksandar Jugoslaviju. Ne volim nepismenost osim ako nije slučajna omaška ili nije u funkciji teksta. Para mi uši. Bode oči. Smeta, brate. Čak sam i sama bila na dobrom putu da podlegnem sveopštem trendu, kasapljenja rečenica, “kuliranja” interpukcije, ignorisala sam ogromne količine grešaka u kucanju, zbog kojih su me na nekim forumima zezali a drugarica već krenula da čeprka po mogućoj disleksiji. A onda sam shvatila da ne uštedim baš tooooliko vremena koliko samu sebe nerviram oskudnim i traljavim izražavanjem.
I dalje grešim. Nisam uvek sigurna, iako svaki dan napišem silne redove. Nije Pravopis Sveto pismo. Ali je na dohvat ruke. Kao i www.vokabular.org
Jezik je živ. Menja se i prilagođava. Pa nema potrebe da ga operišemo na živo, treba da ga pustimo da zaraste i sraste novi deo tela, koji sad izgleda smešno i neprirodno, ali će jednom biti deo jedinstvenog živog organizma. I svi ćemo se i dalje dobro razumeti.
To smo mi. Reči su naše ogledalo. Pa i nas blogera. O tome je lepo pričao, onomad na BlogOpenu Bane Dimitrijević, vajkajući se kako smo mi, blogeri pomalo nepismeni. Tad sam još htela da napravim blog post presek najzanimljivih nepismenosti uobičajenih u našem blogerskom svetu. Pa i onih primera koji nisu zabranjeni po slovu Pravopisa ali mi idu na nerve. Pa odustadoh, da me neko pogrešno ne protumači kao „soliteljicu“ pameti. Mudra odluka.
Što ne znači da nećete videti neki update, apdejt, uskoro




Twitter Updates





29 јун 2010 at 01:18
Prvi! majkemi
Mislim da si malo pogrešno razumela Istoka, nije on borac za nepismenost, kako se čini da ga ti predstavljaš ovde, već čovek priča da je jezik živ i da je normalno da ulaze tuđe reči.Nisu od toga „operisani“ ni drugi, šta više dodaju nove reči u rečnik, ne plaše se toliko da će nove reči da im „ubiju istoriju i tradiciju“.Znači, nisam ni ja za ovaj fenseraj kvazi-free-mind-i-am-cool likova tipa Luna Lu (ko je ikada gledao neku njenu emisiju zna o čemu govorim, nasilo ubacivanje reči „hendlovati“ i slično bez ikakve potrebe), ali to nije nepismenost nego bolest
Dakle nepismenost je jedno, i to ne voli niko normalan, meni takođe smeta, ali mislim da si Istoka spomenula u pogrešnom članku
Like or Dislike:
0
0
29 јун 2010 at 01:55
Druga!
Čitala sam post na blogu Istoka Pavlovića, složila se sa njim, složila se sa vama, potom sam sebi rekla da sam ja divna osoba koja bi mogla da BRENDIRA svoju toleranciju i zarađuje na istoj.
A zašto se slažem sa svima? Uglavnom nemam pojma, ali moj slučaj je ovakav…Ne poznajem većeg tupadžiju od sebe same kad je u pitanju pravopis, to ide dotle da čak i u SMS-ovima uredno pišem apostrofe, zareze, razmake i sve zbog čega mi je u više navrata rečeno da pravim „neke greške u kucanju“ (poruka)
Ali kada su drugi u pitanju, i način na koji govore i pišu, potpuno sam ravnodušna. Nemam potrebe da ispravljam bilo koga, ne smeta mi sve dok razumem onog koga čitam. Kad mi zasmeta – prestanem da čitam. To je moj recept. Na blogovima mi ne smeta manjak pismenosti nego višak ispraznosti, dođem na blog, pročitam, sve sam razumela, ali NIŠTA pročitala.Što se tiče hendlovanja, masthevovanja, i sličnog nepotrebnog frljanja engleskim, to mi je fani
Komi fo, miko fo, „pokondirene tikve“, bilo i biće. Al’ ono što mi na internetu privlači pažnju je česta situacija kad dve Srbovića ćaskaju na engleskom iako Engleza a ni ostalih koji bi ih čitali na tom jeziku nigde na vidiku. Ali i to je nobles, reklo bi se
Like or Dislike:
0
0
29 јун 2010 at 06:38
@Goran Pilipovic, lepo napisah da je čovek zgadjen pravopisnim puritanizmom, a ne da promoviše nepismenost, a ti mi ovde pripisuješ da ga ja predstavljam ovako ili onako
Ne slažem se u nekoliko stvari s Istokom, ali to sam napisala tamo, a njegov tekst me je podsetio na stara razmišljanja. I zato sam ga napisala u ja varijanti.
Kao što se slažem i s tvojim viđenjem stvari ,suština je ista iako ja na primer transkribujem strane reči a ti verovatno ne. Što bi rekla Dijica, tolerancija
Like or Dislike:
0
0
29 јун 2010 at 06:51
@Dijice, sestro po pravopisu
a i toleranciji
Ja često kucam sms poruke poslovnim saradnicima, lekarima. I ne mogu, jače je od mene, da pišem bez interpukcije, bez velikog V i slično.
Like or Dislike:
0
0
29 јун 2010 at 07:28
@Bednopiskaralo, @Dijice, uključujem se u grupu paćenika koji i SMS, doduše bez dijaktrika, pišu po svim zakonitostima pravopisa. I, reći ću ti još nešto: SMS-ovi koje primam a nisu takvi, ostavljaju na mene utisak aljkavosti. I svom sinu i poslovnom partneru i mužu i klijentu pišem iste, čiste, pravopisno i gramatički skockane poruke. Bolest
))Sigurno će se Istok zgaditi od toga
Like or Dislike:
0
0
29 јун 2010 at 07:35
@Moo, onda me ti razumeš
Like or Dislike:
0
0
29 јун 2010 at 10:02
I novinarstvo je „sveznajuca neznalica“!
Like or Dislike:
0
0
29 јун 2010 at 11:58
U svemu je najčudnije što se ovakav tekst mnogo lakše „guta“ nego neki koji bi počinjao sa „svi smo mi pomalo prazni“. Isti autor (Istok) je negde spomenuo kako se „sve svodi na prepisivanje, jer je sve već izmišljeno“ – i na to niko nije rekao ni reč – ali zato se o „interpunkciji“ vodi najžešća polemika koju sam odavno video.Pa sve nešto mislim: da nije to iz iste priče?
Like or Dislike:
1
0
29 јун 2010 at 12:09
@Miodrag Ristić – ventil, nazovi to kako hoćeš, te rasprave su super, ako izvučeš poentu iz njih i ne uzimaš baš sve ozbiljno.
@mir kec, univerzalne neznalice, eto to smo
Like or Dislike:
0
0
29 јун 2010 at 22:41
Dogodi mi se često da na Twitteru pogriješim koju riječ ili izraz, ali „brz“ je to medij…Primjećujem previše grešaka u tuđim tweetovima, ali ne pada mi na pamet da nekoga upozoravam na to. Možeš biti potpuno u pravu, a ljudi te ipak počnu čudno gledati, kao da ih vrijeđaš primjedbama.
Like or Dislike:
0
0
30 јун 2010 at 09:02
@SoraZG, u principu teško je u toj neformalnoj i brzoj komunikaciji voditi računa, omakne se svima greška. Ali me malo nervira pravdanje evolucije jezika menjanjem a ne nepoznavanjem osnova pismenosti, koje se uče u mlađim razredima osnovne škole.
I ja naravno ne ukazujem drugima na greške, nisam učiteljica ni mama nikome, ali moram priznati da uočena nepismenost utiče na mišljenje o toj osobi. Šta ću, to je jače od mene
Like or Dislike:
0
0
3 јул 2010 at 16:03
molim da se velika slova ukinu. konachno.dekretom.odmah.
Like or Dislike:
0
0
3 јул 2010 at 21:55
Vreme je presudan faktor, barem meni. Postove pišem u koraku, na kratkim pauzama, između obaveza… Dešava se da se napravi neka greščica, koju odmah ispravljam, ako je uočim, ali ipak smatram da pravopis nije odraz nečijeg obrazovanja, intelekta, kulture… Zašto bi doktor nuklearne fizike znao pravopis ? To nije u njegovom polju interesovanja. Sigurno je da ljudi koji se bave jezikom, lingvisti, profesori, prevodioci, sebi to ne smeju da dozvole a mi ostali „obični“ ljudi možemo i da pogrešimo, što ne znači da ne treba na sve to da obratimo pažnju i učimo se na svojim greškama… Sigurno je da pravim gramatičke greške, kao i mnogi, ali od kada blogujem, jedno je sigurno, tih grešaka je mnogo manje. Kritike ipak utiču. Kritike i ovakvi postovi. Barem na mene.
Like or Dislike:
0
0
4 јул 2010 at 21:29
@Exxx, čini mi se da slično razmišljamo, s tim što ja kao novinarka ipak dolazim često u kontakt s onima kojima pravopis treba i mora da bude bitan. Za ostalo, slažem se s tobom.
Like or Dislike:
0
0
6 јул 2010 at 10:47
Blogovi su jos i benigna stvar. O tvitovima da ne pricam. Mene zaprepascuje to sto u dnevnim novinama (Blic je ovog puta u pitanju, novosadsko izdanje) malo-malo pa naletim na neku pravopisnu/gramaticku gresku u naslovu. O tekstovima ne pricam. Nije mi jasno kako to moze nekom da se „omakne“…Ja kao buduci novinar se stidim i kad slucajno pogresim u obicnom piskaranju, a da mi izadje takav tekst u „nacionalnim“ novinama… ju..
Like or Dislike:
0
0
15 јул 2010 at 11:10
Meni je srce zaigralo kad sam pročitala da neko još osim mene koristi interpunkciju u SMS-ovima! Nekako, kad već pišem, hoću da bude pismeno! U suprotnom, bilo bi kao da jedem samo da bih utolila glad, pa makar jela i pomije, ili kao da oblačim vreću, samo da ne bih bila gola!
Like or Dislike:
1
0
16 јул 2010 at 06:18
@Amelie, ništa čudno, veruj mi. Kad budeš uživo iskusila tehnologiju rada i organizaciju u novinama (naročito dnevnim) biće ti mnogo toga jasnije.@Milica Čalija, razumemo se, potpuno.
Like or Dislike:
0
0