
Šta smo mi?
Parče paučine preko trnja razapeto
vreli talas
ne zapljuskuje ni obale ni obrise,
rasplinut i prezreo
poljubac još nerođen.
San usnili
omeđen nebom
pod krošnjom skriveni
u hladu Evine jabuke spoznaje
i čežnja
i srce nara
raspuknuto i zrelo
da ti se preda.
S kakvim pravom tražiš
meku podatnost
od mene
od mojih bedara
nebranjenih?
Dovuci kofer prošlosti
pa istresi sve strepnje, strahove
večeri bez avaza
noći bez dodira
sumnje hladnog kreveta
jutrenja meka.
Skini se
Hoću te razgolićenog
samo tako i nikako.
Iz ljušture u ljušturu, kakav je to pad
ako na tvrdi oklop dočekaš se
netaknut.
To što osmehom kupuješ aplauze
gomile namamljenih tužnih
rasplodnih žena
meni ništa ne znači.
To što umilnim kombinacijama slova
činiš čuda opipljivim
meni ništa ne znači.
Ni što vodiš ljubav očima,
preko stola
žvaćući reči prazne
dodirujući kolena drugih
mazeći podatno slike u glavi
dok me skidaš s kraja na kraj sobe
meni ništa me znači.
Što oreš po tuđim međama
a svoju njivu čuvaš u korovu
mene ne privlači.
Poljubi me ako smeš
ti besprekorni šarlatanu
Arlekine
pajacu
udahnuću tvoj miris iz neba
iz kiše
iz prazne čaše na stolu
sa ogledala na kojem si pisao
po dahu slatkorečja.
Uroniću u tvoje prste,
ispod grudnog koša
da vidim šta tu u stvari stanuje
i za koga pleteš mrežu,
u čija bih nedra da skočim.
Izađi iz ilegale
ne preti uludo
ludo,
ne prosipaj šarm na pogrešne dame
ne osipaj bisere k’o dane
što ti prolete kroz prste
i raspu se pepelom
iz ničeg u svašta
što se izroditi može.
Zaklopi te kofere
krcate iluzijama
da u meni želiš čoveka
da sam bolja od nje
da sam podatna i meka.
Patiš što po meni ne putuješ
samo jer sam daleka.













9 oktobar 2009 at 00:58
Nedodirljivo …
)
9 oktobar 2009 at 01:16
„Iz ljušture u ljušturu, kakav je to pad
Ali, odlično je…
ako na tvrdi oklop dočekaš se
netaknut…“
A prozni sam tip više nego poeta…
9 oktobar 2009 at 05:42
strava … odlicna. Bas si talentovana….
9 oktobar 2009 at 07:07
@Talas
)
@Dijice, hvala.
I ja volim više da čitam prozu, i pišem je, ali pesme su mi… integralno divan nacin da kažem SVE
9 oktobar 2009 at 07:08
@Miloš Đajić, hvala
))
9 oktobar 2009 at 07:26
lepo je
9 oktobar 2009 at 07:37
Ovde priznanje odajem cuteci!
9 oktobar 2009 at 09:29
Baš mi se dopada pesma.
9 oktobar 2009 at 09:58
@Casper, @Poluuspavanka, hvala
9 oktobar 2009 at 10:55
u bre
odlicno
9 oktobar 2009 at 11:49
Joj druže @Sinisa, nemaš pojma koliko mi ova pohvala znači, iz tvog pera
9 oktobar 2009 at 23:38
Vau, ovo je prava zrela poezija, ne pokušaj poezije.
Svaka čast!
10 oktobar 2009 at 00:27
Hvala @Dragane
Ponavljanje je majka mudrosti, posle 15 godina red je da počnem il’ da pišem solidno, il’ da batalim