Dok sam tumarajući
tražila slobodu
napipala sam veliku sreću,
lepo!
Oslušni dobro, osmotri
kako nova neistražena čula
doleću tebi u zagrljaj,
tražeći da ih priviješ uza se
i skupiš.
Drhti kamenje od glasova,
stvarnih iskri
u kojima samo ponekad
oživiš.
A ti,
hvataš korak sa pticama,
plivaš zajedno
sa ranjenim pajacima.
Udišeš život, izdišeš
zaustavljene trenutke.
Želiš da skameniš
čak i maštanja
o normalnim stvarima
daleko prošlim,
daleko postojećim.
To je neki nepoznat svet,
gde slobodu ne traže slepci,
već im se u ruke baca
i pogača i mač.
I štap,
da uz njega vode.
Slepi su putevi do slobode.













24 jul 2009 at 17:36
Neskriveni
neznani
svima dostupni
radosni
25 jul 2009 at 00:07
Daleki…